Zagrljaj

Što šapću tvoje oči brzim pticama s dalekih obala? Nevidljiva u djetelini na tvojim usnama treperi večer zvjezdana. Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad. Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici prikrivam tjeskobu golog cvijeta. Ti me tješiš osmjehom što blješteći baca tamnozelenu sjenku na ostavljeno jezero. Večer…

Nastavi čitanje →

Rastanak

Jesi li postao trava ili oblak koji nestaje, Svejedno. I na klisurama orlovi te prate i u vodama i medju zvijezdama. Ne mogu rastaviti oci, izvore koji istom moru gledaju. Nema rastanka Nema smrti. Ako osluskujem vjetar cujem tvoj glas. Ako u smrt gledam cujem tvoju pjesmu. Jure Kastelan

Nastavi čitanje →

Dok sam te imao

jezik sam ptica razaznavao i tajne pticije odgonetao biljke sam razumeo, i u nocima prepisivao razgovor trava tolike sam pesme ispisao prepisujuci rukopis vetra uz more, u noci,u planini tolike navoljnike saslusati umeo i ciniti im male radosti bez napora,bez sebicnosti imalo tolike sam dobrote i plemenitosti umeo u druge utkati a da i prevec…

Nastavi čitanje →